Martin Sagner je bio glumčina, kao što je i Dudek bio ljudina…


Bilo mi je neshvatljivo zašto su roditelji i stariji brat prikovani za ekrane. Tmurno selo, blato i kiša, naočigled neimaština i neki dobroćudni lik i njegova žena. Iako su to već gledali, oni su opet iznova sjedali pred televizor jer idu ‘Gruntovčani’.

Kao klincu, nije mi baš bilo sve posve jasno, pogotovo prevare Cinobera, Presvetlog i društva. U ‘predtinejdžersko’ doba bilo je čudno i zašto se smiju, no dobro, njima je valjda nešto bilo smiješno. Naravno, tih dana, kad bi išla serija, i domaćinstvo i susjedstvo često bi za neke od nas govorili: ‘Jesi Dudek’ ili ‘Kaj bu ve Regica rekla’.

Pola te serije tad nisam razumio, kao ni te probleme u ‘agraru’, a još manje rješenja koja su nudili Cinober i Presvetli. No kad bi završili, utjeha ‘starijima’ bila je da će po dobrom starom običaju opet biti reprize. Onda je, napokon, došlo i moje vrijeme.

očekao sam da i ja mogu s ‘velikima’ gledati Dudeka i Regicu, a da mi bude jasan taj suptilan humor, te prikaz maloga čovjeka kroz njegove probleme, prikaz dobrice kojega na svakom koraku čeka ‘kugla iz ugla’.

Počeo sam shvaćati opčinjenost kućanstva, susjedstva i okolice Dudekom i društvom. Bilo mi je jasno zašto mama meni i bratu govori Dudek, iako je brat skloniji bedastoćama bio češće počašćen tim karakternim nadimkom. Bilo je to u ono doba, vremenski i sadržajno puno bliže nego danas, serija koja je na neki način govorila o svima nama.

Nažalost, shvatio sam i da ne baš na najbolji način. Koliko god tad vremena bila ‘zdravija’, i tad sam počeo uviđati kako smo puno više okruženi Cinoberima i Presvetlima te ostalim prevarantima. Dobričina poput Dudeka rijetko se nađe. Ni tad nisam uspijevao, danas još i manje.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*