Jugosloveni su 1971. godine bili jako zabrinuti zbog jednog zla koje je nagrizalo državu




“Moraćemo da ih udarimo po prstima i moraćemo da preduzmemo izvjesne mjere”, rekao je tada Tito

“Mito i korupcija razaraju jugoslovensko društvo” naslov je članka iz 1971. godine koji je portal “Index” objavio u saradnji sa Jugopapirom.

Tekst prenosimo u cjelosti:

Novembar 1971. godine: Kako i na koji način stati na kraj brzom i nedozvoljenom bogaćenju pojedinaca, kako spriječiti veliko zlo društva: mito i korupciju koji su se zapleli u sve slojeve društva …

To da neko ima previše, a neko premalo – čuje se, ovih dana na svakom koraku. To, naravno, nije nimalo čudno, jer u Jugoslaviji ima bogataša – prema nekim evidencijama, pet posto je u našoj zemlji koji raspolažu s oko 15 odsto cjelokupnog nacionalnog bogatstva.

Za tih 15 posto nacionalnog bogatstva zna se da je na neopravdan, ili bolje rečeno, na nezakonit način stečen i da su uloženi u izgradnju vila i vikendica, kupovinu jahti, kamiona, luksuznih automobila itd.

Kroz obilno i spretno korištenje rupa u zakonu i uz upotrebu principa “ti meni, ja tebi” vrlo lako se stiču milioni – i bogataši. Mito i korupcija, malverzacije i spekulacije kao i razne zloupotrebe položaja postali su sastavni dio jednog perfidnog puta do neopravdanog bogaćenja i stvaranja velikih socijalnih nejednakosti u našem društvu.

“Plave koverte”

Primjera ima mnogo, oni su gotovo svakodnevni i svima poznati. “Plave koverte” otvaraju sva vrata – njima se kupuje posao, “podmazuje” izdavanje kakvog rješenja od strane organa uprave, preko njih se “interveniše” kod ljekara-specijalista. Gotovo svi vitalni interesi građana ostvarljivi su “uz pomoć” mita i korupcije. To je uzelo maha, postalo notorno. Pa ipak, malo je onih koji su za podmićivanje kazneno odgovarali.

Beskrupulozne spekulacije i malverzacije imaju jedan cilj – potkradanje društvene imovine, i u tome, za čudo, uspjevaju. Tome doprinosi vrlo slaba ili gotovo nikakva interna kontrola u radnim organizacijama o kojoj se mnogo govori, ali se i pored toga malo čini na njenoj efikasnosti.

Samo zahvaljujući Službi društvenog knjigovodstva relativno velik je broj onih koji su na sudu odgovarali zbog privrednog kriminala i bili adekvatno kažnjeni.

U posljednje vrijeme na vidjelo izlaze razne zloupotrebe službenog položaja u cilju sticanja privilegija i neopravdanog bogaćenja. U novinama se spominju razni “slučajevi”, kao na primjer slučaj Drage Lazića iz Doboja, slučaj Nijaza Hodžića i Fuada Žunića iz Tuzle itd. Službeni položaj zloupotrebljavaju čak i oni od kojih se to najmanje očekuje, koji su, u stvari, direktno zaduženi za provođenje propisa u praksi – razni opštinski inspektori pa čak i porezni službenici.

Dosadašnjom borbom naše zajednice protiv neopravdanog bogaćenja ne možemo biti zadovoljni. Ona je, na žalost, svedena, i pored društvene podrške, na usamljene i neefikasne pokušaje da se nešto spriječi ili otkrije.

Osnovna karakteristika dosadašnje borbe protiv nesocijalističkih pojava koje dovode do neopravdanog bogaćenja (ako se ona tako uopšte može i nazvati) je da je ona nekontinuirana i bez atributa energične i beskompromisne široke društvene akcije.

Gdje su moralne norme?

Naše društvo očigledno raspolaže oružjem za borbu protiv bogataša – koje se slabo koristi. To je klasično naoružanje: porezna politika i kontrola, ispitivanje porijekla imovine, efikasna sredstva za suzbijanje privrednog kriminala itd. Neki su čak u stanju reći da sadašnje socijalne razlike izviru od viška samoupravljanja. To su one snage koje se i pored uspješnog razvoja samoupravljanja uporno zalažu za jačanje države i etatizma. Razumije se, teškoće u sferi socijalnih razlika ne izviru iz viška, nego iz manjka samoupravljanja.

O socijalnim razlikama nedavno je radnicima “Prvomajske” govorio predsednik Josip Broz Tito.Razumije se da mi u našem društvu imamo još mnogo problema – rekao je tom prilikom predsednik Tito.

– Ima i takvih koji nas pomalo zabrinjavaju. A to su, recimo, problemi bogaćenja ne vas koji radite u fabrikama, nego onih koji nemaju nikakve veze s proizvodnjom, koji ništa ne doprinose društvu, nego samo iskorištavaju proizvođače, one koji stvaraju. Sada naročito poslije usvajanja ustavnih amandmana mi imamo još štošta i u tom pogledu da riješimo. Mi ćemo jednog dana postaviti pitanje: odakle tebi to što danas raspolažeš tolikim sredstvima i kućama i vilama. Mi ćemo to morati da učinimo, jer nastaju ogromne razlike u standardu jednog dijela, ne baš uskog, neproizvođača, koji su stekli bogatstva i dalje ga stiču. Moraćemo da ih udarimo po prstima i moraćemo da preduzmemo izvjesne mjere. Jednom rječju, pošto je radnička klasa na vlasti i gradi socijalizam, onda ima pravo da budno prati kako se i ko iskorištava dobra koja stvara u fabrikama, u poljoprivredi i drugdje – dodao je on.

Zbog socijalnih nejednakosti i nezakonitog bogaćenja pojedinaca na udaru je i Savez komunista i to kako od izvjesnih kategorija u našem društvu, posebno mladih, tako i od samog članstva. Ide se čak dotle da se postavlja pitanje obnove moralnih normi u Savezu komunista jer među bogatašima ima i članova SK. Na nedavnom savjetovanju “Reforma Saveza komunista BiH” koje je održano u Stojčevcu kod Sarajeva, pitanje obnove moralnih normi u Partiji postavio je književnik Mladen Oljača.

Obnova moralnih normi u SK za mene je vrlo važna stvar – rekao je Oljača.

– Kako ukloniti razlike koje nastaju ne na radu, ne na tome što je neko inžinjer, a neko nepismen radnik, ne na tome što je neko visokokvalifikovan, a neko tek počinje da se kvalifikuje, nego na nekakvoj nagloj, nepravedno stečenoj zaradi koja nema ničeg moralnog, koja je obična pljačka, u komunističkom smislu, u buržoaskom smislu, u vjerskom smislu – kako god hoćete? Kako da se Savez komunista bori protiv pljačkaša koji su sve brojniji, kako da se on stvarno izbori za to? Ako ništa drugo, kako da stalno poziva na borbu, kao što poziva na borbu za nacionalnu ravnopravnost, za Nezavisnost Jugoslavije, za samoupravljanje itd. Šta da učini, osim toga što će pozivati na tu borbu? – istakao je Oljača.

Poziv na kaznenu odgovornost

Pitanje socijalnih nejednakosti je kompleksno, traži analize i sistemska rješenja, ali i neposrednu političku akciju i to iniciranu baš od Saveza komunista. Naša partija očigledno nije indiferentna prema tome da se neko razbacuje nezakonito stečenim novcima, a neko jedva sastavlja kraj sa krajem.

Čitavu ovu problematiku će sagledati i donijeti adekvatna rješenja delegati Druge konferencije Saveza komunista Jugoslavije, ali i republičke organizacije SK, svaka s obzirom na svoje specifične uslove. Očekuje se i značajna saradnja drugih društveno-političkih organizacija, kaznenog organa, poreznih organa, sudova komuna i radnih organizacija.

Jedino na takav, organizovan i kontinuiran način, uz striktno primjenjivanje propisa i partijskih dokumenata, socijalne razlike biće ublažene ako ne i potpuno suzbijene, a oni koji su se nezakonito obogatili bit će pozvani na kaznenu odgovornost.

Jedno veliko zlo biće tako istisnuto iz društva u kome je i nastalo.

Izvor: telegraf.rs


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*