DA SE NE ZABORAVI – Kako je Titov spomenik sramno sklonjen iz Užica: Ispratili ga jajima i flašom ruskog šampanjca


Spomenik je danima prije uklanjanja bio mjesto na kome su uvijek duhovite Ere davale oduška svom nezadovoljstvu, pa je nekoliko puta bio išaran grafitima, a jednom je na njemu osvanula i omča

U septembru 1991. godine sa užičkog Trga partizana je poslije 30 godina uklonjen spomenik Josipa Broza Tita, po odluci gradskih vlasti kako više ne bi iritirao građane bivše Užičke republike.

Tito je tih dana posljednji put ‘namučio i koštao Užičane’, prenosi Jugopapir.com.

Po preporuci republičke vlade da se uklone znamenja i nazivi sa njegovim imenom i likom, Izvršni savjet SO Užice (“Titovo” je već ranije izbrisano) donio je po hitnom postupku odluku o uklanjanju spomenika koji je iritirao najveći broj stanovnika grada koji krase svjetle revolucionarne tradicije prve slobodne teritorije u okupiranoj Evropi.

Ovom odlukom, međutim, bili su pogođeni borci Užica, koji su se energično suprotstavili, ocjenjujući je nezakonitom i ishitrenom. Većina njih je protestovala u svojim prostranim stanovima sa pogledom na Trg partizana; drugi su se oglasili preko sredstava javnog informisanja, a bilo je i onih spremnih da bronzanu figuru, tešku više od tri i po tone, brane svojim prsima, kao što su 1941. branili odstupnicu Vrhovnom štabu.

Naravno, od svih tih povika u stilu “samo preko mene mrtvog” jača je bila dizalica Građevinskog preduzeća “Zlatibor” – na oduševljenje oko pet hiljada prisutnih žitelja. Istom dizalicom velikan je položen na pleća u dvorištu iza užičkog Narodnog muzeja.

Kako prenosi Jugopapir.com, taj spomenik je u danima prije uklanjanja bio mjesto na kome su uvijek duhovite Ere davale oduška svom nezadovoljstvu: nekoliko puta osvanuli su grafiti “Šta ćeš ti ovdje? Idi u Jasenovac”, jednog jutra se i omča našla na vratu monumentalne figure, pa su predstavnici zakona morali da uzmu četke u ruke.

Pri samom činu uklanjanja spomenika, najglasniji su bili mladi iz Užica (!). Oni iz starijih generacija su samo odmahivali glavom.

– Da ga razlupamo, pa da komade prodajemo kao Berlinski zid – predložio je tada jedan srednjoškolac.

Drugi je naglas pitao: “Gdje mu je sad Šesta lička?!”.

Bilo je i neumjesnih prijedloga da se nabije na kolac – to su rekli neki golobradi sa šajkačama i kokardama.

Zlonamjerni izvještači bi ovo jedva dočekali i obilježili ovaj čin kao četničko orgijanje i ne bi bili daleko od istine, ali, s druge strane, iznenađuje da niko od opozicionih stranaka nije prisustvovao ovom činu. O zvaničnicima opštinskih vlasti i da ne govorimo.

Čak nije bilo nijednog uniformisanog predstavnika zakona da masu ljudi koja je htjela da bude u centru zbivanja ukloni od teških mašina radi njihove sigurnosti.

U trenutku kada se teška bista odvojila od svog postolja, poletjelo je nekoliko pokvarenih jaja i otvorena flaša ruskog šampanjca za koju je odmah potekla priča da je poslata direktno iz kabineta Borisa Jeljcina, kao “pelcer” demokratskih promjena iz prve zemlje socijalizma.

Dobra pića tekla su u potocima i 60 godina ranije kada je monumentalni spomenik, rad vajara Frana Kršinića, na Dan borca 1961. godine, postavljen na Trg partizana. Samo, tada su prvoborci i opštinski rukovodioci stajali u prvom redu i primali cvijeće od Titovih pionira.

I tada je sve to koštalo, kao što je i prije 30 godina utrošeno 150.000 dinara za uklanjanje. Ni prije 60 godina a ni na dan uklanjanja, cijenu niko nije zvanično saopštio. Najvažnije je bilo da je narod bio manje iritiran, a i opštinski izbori su se bližili, pa je bio važan svaki poen u stranačkoj utakmici.

Izvor: telegraf.rs

Oglasi


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*